22. siječnja 2012.

Obraćenje i jedinstvo s Bogom

„Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!“ (Mk 1,15)

Ove nedjelje pred nama stoji Isusov poziv na obraćenje. Čekaj malo. Polako. S došašćem smo gotovi, okićenih borova smo se riješili, korizma još nije počela. Čemu sada opet taj neugodan poziv. Dajte, malo ohladite. Pustite nas na miru. Bože, zar opet obraćenje?

Poziv na obraćenje je poput zlatne niti koja povezuje i prolazi kroz cijelu liturgijsku godinu. Jeste li znali glavnu misao božićne poruke svetoga oca Benedikta XVI.? „Draga braćo i sestre iz Rima i čitavog svijeta, obratimo se na ovaj Božić 2011. Betlehemskom Djetešcu, sinu Djevice Marije, i recimo: Dođi, spasi nas!“

Pitamo se zašto ta nužnost stalnog pozivanja na promjenu života, što obraćenje zapravo i znači. Razlog je prvenstveno u nama, odnosno u zlu koje se ne prestaje agresivno i podmuklo nametati čovjeku kao put. U istoj božićnoj poruci Papa govori o duboku zlu. Govoreći o Isusovu poslanju Spasitelja Sveti Otac kaže: „On je poslan od Boga Oca da nas spasi u prvom redu od dubokog zla, ukorijenjena u čovjeku i povijesti: zla odijeljenosti od Boga, čovjekove umišljene oholosti da je sam sebi dostatan, pokušaja da se natječe s Bogom i stavi se na njegovo mjesto, da odlučuje što je dobro, a što zlo, da bude gospodar života i smrti.“ pročitajte_cijeli_tekst

Arhiva nedjeljnih tekstova