Radost važnih događaja želimo podijeliti s bližnjima

Običaj je da radost velikih i važnih događaja u našemu životu i životu obitelji želimo podijeliti s drugim ljudima. Poput vjenčanja. Tako će mladi zaručnici pozvati na svoje vjenčanje svoju bližu i dalju rodbinu i prijatelje. Kako nekad tako i danas, ženidbena slavlja poslije izricanja privole u crkvi „pred Bogom i ljudima“ nastavljaju se u obiteljskim domovima ili restoranima do dugo u noć.

Ženidba i svadbeno slavlje novi su početak za mladića i djevojku u njihovom životu. Stvorena je nova obitelj, a njihovi roditelji s radošću promatraju svoju djecu kojoj su darovali život, odgajali ih i bdjeli nad njima dok su odrastali. Iako njima starost polako kuca na vrata vesele se što su svojoj djeci darovali život, a mnogovrsno odricanje i teškoće koje su susretali zaboravljaju se onog trenutka kad na licu svoje djece vide radost i spremnost da žive svoj život zdravo i pošteno – onako kako su ih oni – roditelji – odgajali.

Radost ženidbenog slavlja itekako ima smisla jer na prvom mjestu pretpostavlja ljubav a isključuje sebičnost. A kako su se u našem vremenu počeli sklapati brakovi bez Božjeg blagoslova a s „partnerima“ istog spola ili „roda“ (o čemu vole govoriti vladari ovoga svijeta) za zaključiti je da je tu umjesto ljubavi prisutna sebičnost. A sebičnost sama po sebi isključuje radost koju treba podijeliti s drugima. Zato nas ne treba čuditi što vladari ovoga svijeta žele na silu nametnuti „slavlje sebičnosti“ u istospolnim brakovima čitavom svijetu i to potvrđuju zakonima – ljudskim zakonima, naravno! Doista se teško odazvati na takvo slavlje jer tamo gdje nema ljubavi, a prisutna je ljudska sebičnost, nema ni Božjeg blagoslova.

Božidar J. Tenšek, župnik
20.01.2013.